Možemo je od "šačice ljudi" prerastao u prevladavajuću "lijevu" političku opciju na način da su asimilirali sve svoje partnere.

U Zagrebu su iskoristili birački potencijal platforme 'Zagreb je naš', okupljen oko Tomislava Tomaševića i Teodora Celakoskog, kako bi se uključili u rad zagrebačke gradske skupštine 2017. godine, a nešto kasnije i u rad Sabora 2020. godine da bi 2021. preuzeli zagrebačku gradsku vlast.

Pred prošle parlamentarne izbore (2024. godine) sve svoje predizborne koalicijske partnere, mahom manje građanske inicijative formirane diljem Hrvatske, stavili su pod nazivnik 'Možemo i partneri' ili 'Možemo+' gdje su već u samom nazivlju "uklonili" značaj svih svojih saveznika, izuzev njihovog biračkog potencijala.

Pred ovogodišnje lokalne izbore odlučili su u cijelosti apsorbirati 'Zagreb je naš', koji će u cijelosti prestati postojati osim kao dio 'Možemo Zagreb'.

Radi se o dugogodišnjem projektu nepoznatih interesnih skupina (vrlo moguće i stranih), a o svemu smo već ranije vrlo iscrpno pisali.

Povezani članak: Kako je 'Zagreb je naš' putem 'reketa' gradskih vijećnika skupljao novce da bi se udružio s 'Možemo' pred izbore

A u zadnji čas pao je dogovor sa SDP-om za ovogodišnje lokalne izbore, kojeg će (kako stvari stoje) izgledno asimilirati unutar svoje 'Možemo' političke infrastrukture čime će Možemo postati najrelevantnija i kolokvijalno rečeno jedina meritorna lijeva politička opcija u Hrvatskoj spremna za preuzimanje nacionalne vlasti, a Sandra Benčić i Damir Bakić (polako, ali sigurno) od "nikoga" postaju "najbitniji".

SDP od 2016. gubi politički značaj i postaje sve više marginalni politički čimbenik u Hrvatskoj

SDP je nakon gubitka državne vlasti 2016. godine konstantno degradirao od nekoć vrlo važnog društveno-političkog aktera do zapravo marginalnog "zanovijetala", koje nije bilo u stanju voditi ozbiljan i prijeko potreban oporbeni posao u Saboru RH i domaćoj političkoj sceni uopće.

Pod "vodstvom" Peđe Grbina, koji je bio (i ostao do "gorkog kraja") marioneta Zorana Milanovića, SDP je počeo gubiti bitne i značajne pozicije u domaćem društvu i sav njihov rad svodio se na "prigovaranje" Plenkoviću i HDZ-u uz izostanak bilo kakve konstrukcije u javnom narativu i opozicijskom radu.

Počeli su gubiti vrijedne i značajne članove koji su uz nedostatak ozbiljne političke paradigme svjedočili pretvaranju SDP-a u poligon Grbinovog "ego tripa".

Formiranje skupštine većine u Zagrebu (u suradnji sa 'Zagreb je naš' i 'Možemo') dovelo je do kompletnog raspada zagrebačke organizacije SDP-a, kada Peđa Grbin i Ivan Račan nisu htjeli podržati tadašnjeg šefa zagrebačkog SDP-a Viktora Gotovca i većine članova GO SDP-a koji su raskinuli suradnju s Tomaševićem zbog "skrivanja i spletkarenja" kao osnovni način vladanja u Zagrebu.

Viktor Gotovac je doživio "političku likvidaciju", a zagrebački SDP preuzeo je Branko Kolarić i to kao vršitelj dužnosti do daljnjeg, a SDP postaje "uslužni servis" Tomaševića i Možemo sveden na "par ruku" u zagrebačkoj gradskoj skupštini.

Zajednički nastup SDP-a i Možemo na lokalnim izborima 2025.

U međuvremenu su provedeni unutarstranački izbori u SDP-u, kojeg je preuzeo Siniša Hajdaš Dončić (kojeg mnogi SDP-ovci zločesto nazivaju "Milanovićevim glasnogovornikom" predstavljajući ga kao najobičniju marionetu aktualnog predsjednika države), a gradsku organizaciju je kao formalni šef preuzeo Branko Kolarić.

SDP je nakon navedenog krenuo u vrlo aktivnu propagandu najavivši samostalni izlazak na ovogodišnjim lokalnim izborima, a u Zagrebu su najavili svog Kolarića kao gradonačelničkog kandidata.

A onda je došlo do obrata.

Formirana je koalicija s Možemo diljem Hrvatske...osim u Zagrebu, gdje su i dalje bili čvrsti u odluci da na izbore idu samostalno i s Kolarićem kao gradonačelnikom.

Na kraju je i to "propalo" te je Hajdaš Dončić obznanio svijetu da će i u Zagrebu predizborno koalirati s Možemo, a za zajedničkog gradonačelničkog kandidata predstavljen je Tomislav Tomašević.

Branko Kolarić postao je preko noći "nitko", a sada se već i otvoreno govori u kuloarima o tome kako će "napustiti" SDP (da ne kažemo zločesto biti izbačen iz SDP-a).

Možemo "ucijenio" SDP za Zagreb?!

Izvori iz SDP-a govore nam kako su ovogodišnje predizborne ankete pokazivale značajan pad SDP-a u očima njihovog biračkog tijela dok je Možemo u porastu te su zaključili da im je najoportunije diljem Hrvatske "zbiti redove" s Možemo i ne dijeliti tzv. lijevo biračko tijelo.

No opisana strategija nije uključivala Zagreb, gdje je plan bio nastupiti odvojeno pa "vidjeti što i kako" nakon izbora.

Možemo je, nakon procjene da im u Zagrebu pada biračka podrška, inzistirao da se i u Zagrebu formira zajednička predizborna koalicija i zajednički izborni nastup s Tomaševićem kao zajedničkim gradonačelničkim kandidatom.

Hajdaš Dončić je na kraju u cijelosti degradirao vlastitu gradsku organizaciju i u cijelosti ju podredio interesima Možemo, dok je svog najvažnijeg lokalnog čovjeka "posjeo na klupu".

Izborna lista za gradsku skupštinu, a koju je ekskluzivno objavio Jutarnji list otkriva potpunu degradaciju SDP-a, koji je doslovno sveden na birački potencijal.

Dokument: kandidacijska lista za zagrebačku gradsku skupštinu

Naime, lista je formirana na način da su prva dva mjesta rezervirana za članove Možemo, a zatim slijedi član SDP-a i onda se sve ciklički ponavlja po principu 2-1 u korist Možemo sve do 47. mjesta.

Dosadašnji predsjednik gradske skupštine Joško Klisović, koji je ujedno i jedini poznatiji SDP-ovac u Zagrebu, tek je na 15. mjestu zajedničke izborne liste.

Politička strategija za sljedeće nacionalne izbore i konačna asimilacija SDP-a?!

Nije tajna da je SDP-u u proteklih 4 godine značajno pala popularnost među njihovim tradicionalnim biračkim tijelom, a Možemo činjenično napreduje i sve više postaje relevantna stranka na tzv. lijevoj političkoj sceni Hrvatske.

Evidentno je da je nakon protjerivanja Viktora Gotovca došlo do potpune funkcionalne nesposobnosti zagrebačke gradske organizacije SDP-a da se nosi s aktualnostima na političkoj sceni.

Činjenica je da Možemo postaje sve popularniji i medijski zastupljeniji kada su u pitanju tzv. lijeve teme, ali i u pogledu opozicijskog statusa spram HDZ-a.

Realno, što je Hajdaš Dončić mogao napraviti – očito nije bio "naivan" kao Peđa Grbin, koji nije bio u stanju primijetiti pad popularnosti i značaja SDP-a na tzv. hrvatskoj ljevici, pa je odlučio uložiti sve što može (ili učiniti sve što je Možemo zahtijevao) kao zalog za budući nastup na nacionalnim izborima i eventualno preuzimanje državne vlasti od HDZ-a.

Možemo je agresivan partner koji ne pristaje na realne i proporcionalne ustupke, oni nude malo (ali dovoljno) za što traže sve !!!

To dokazuje i činjenica da je koalicija "pala" svugdje gdje Možemo to paše (zapravo treba) ili gdje Možemo (praktično) ne postoji, a tamo gdje bi SDP-u upravo bila nužna podrška Možemo – nema koalicije: Rijeka, Istra, Pula...

Kako u Zagrebu, za očekivati je njihove velike apetite i zahtjeve i u slučaju preuzimanja državne vlasti, a budući su doslovno asimilirali sve svoje partnere izgledno je za očekivati potpunu asimilaciju SDP-a u neku novu jezičnu verziju Možemo...bez uporabe akronima SDP!