U nedostatku stvarnih rezultata svoga rada, gradonačelnik Tomašević je pribjegao ojadnom populiznu kakvog smo navikli gledati kod njegovog prethodnika Bandića.

Naime, u svoje 4 godine Tomašević nije izgradio niti jedan jedini kvadratni metar stanova za priuštivo stanovanje.

Također nije polegao niti jedan jedini metar novih tramvajskih tračnica.

Sada, u svitanje izbora, kada nema zapravo značajnih postignuća koje je doista sam napravio iz ničega (iako se hvale da su napravili čudesa, uglavnom su to naslijeđeni projekti i raznorazne faze dovršenosti iz Bandićeve ere) pribjegao je populizmu i nekakvim "pričicama" koje bi ga trebale prikazati kao prpošnog i pristupačnog gradonačelnika.

Sve, naravno, producira tim od brojnih video montera.

U jednom takvom uratku je stariju zagrepčanku izvukao iz komocije svog doma pod izlikom da mora doći u Poglavarstvo nešto potpisati, jer je čuo da ona ima želju upoznati gradonačelnika.

Gdje je on to čuo? Na placu? U tramvaju? Na nogostupu u Sesvetama?

I onda kreće parada u formatu šaljivih emisija poput skrivene kamere ili Punk'd Ashtona Kutchera, a sve kako bi on sebe prikazao nekakvim gradonačelnikom kojeg narod voli!

Dok je "masirao" gospođu koja se vidno uredila (stariji sugrađani hvalevrijedno drže do izgleda i poštuju formalnosti pa se moguće i pretjerano "srede" kad obavljaju kakve formalne obaveze), njoj nije bilo jasno mora li na kraju nešto potpisati ili ne.

Ovakav degutantan PR trebao bi svima nama prikazati njega kao nekoga koga volimo i koji je vrijedan našeg obožavanja...

U stvarnosti nismo naišli niti na 10 metara u komadu "zdravih" tramvajskih tračnica od Maksimira do Črnomerca (linija br. 11), a svakodnevno objavljujemo komunalne probleme u svim zagrebačkim kvartovima tako da Zagreb sada više liči na glavni grad zemlje u razvoju, nego članice Europske unije.